I nebo je za ljude

Gunjača je dok piše – mrgud; njegova gorčina, pesimizam i tek ponekad na kašikicu odmerena i dopuštena duhovitost sakrivaju, ne i pažljivom čitaocu, duboko humanu poruku – svaki čovek ima prava na svoje parče neba, ono mora da mu je blizu i dostupno. Izmešteni van prirodnog okružja i izolirani u gastarbajtersku Njemačku, likovi su lišeni tereta korijena, oslobađeni spona kolektivne svijesti i pamćenja. Sve se svodi na njihovu ljudsku suštinu, na emocionalnu srž koja ih čini ljudskim bićima, kaže magistar Srđa Orbanić u predgovoru za štampano izdanje romana. U ovom, u suštini, pikarskom romanu, autor pokazuje kvalitete na koje smo kod njega kao pisca navikli – čvrsta fabula, jasna naracija, oštra karakterizacija čak i najsporednijeg epizodnog lika, ritam koji diktiraju dijaloški pasaži, ritam koji liči na sunovrat prema kraju. Knjiga je objavljena na hrvatskom jeziku, a razumeju je oni kojima je maternji srpski ili bosanski.